Prokletstvo dobrog i blagoslov lošeg radnika

I teorija i praksa su pokazale da se ne možemo prema svim zaposlenima odnositi na isti način, primjenjivati iste strategije, pritiske i slično. To nikada nije davalo dobre rezultate i najčešća je situacija u kojoj oni koji dobro rade vuku i dalje bez pogovora a oni koji su lošiji dobro prolaze kao dio tima koji generalno radi dobro. To na kratke staze može da da privid dobrog poslovanja i rezultata. Na duže staze imamo sledeće situacije:

• Dobri radnici su frustrani zbog generalnih i opštih kritika i pritisaka. Ne dobijaju pohvale niti satisfakciju koju zaslužuju zbog kvaliteta i obima posla. Sve to može da rezultira njihovim odlaskom ili smanjenjem kvaliteta njihovog rada
• Loši radnici dobro prolaze kao dio grupe (zadovoljavajući prosjek). Rade onoliko koliko oni misle da treba, stalno prigovaraju i nalaze izgovore za svoju lošu izvedbu. Ukoliko im se na vrijeme i na pravi način ne ukazuje na to, ne popravljaju rezultate i trude se da dobiju (ne zarade) što više dobrih plata

Kao što vidimo sve to nas dovodi do toga da imamo sve više loših radnika koji ne mogu, neće ili ne žele da rade onako kako i koliko je potrebno. Najgori oblik ove situacije je ono što sam ja nazvao „Prokletstvo dobrog i blagoslov lošeg radnika“. Dobar radnik radi, vuče trudi se i daje sve od sebe za organizaciju. To se vremenom ustali kao neki standard tj podrazmjevana vrijednost. Ukoliko se desi da on „uspori“ ili ne daj Bože pogriješi to svi primjete, kritikuju i osuđuju. Loš radnik radi samo onoliko koliko mora (ili manje), nema posebne rezlutate a veoma se često dešava da su najbučniji i najviše se žale na uslove. Ukoliko se desi da se on nekada (najčešće periodično) probudi i uradi nešto više nego što smo navikli svi ga hvale, svi su oduševljeni onim što je napravio i postavljaju ga na tron.

Mislim da nijedna ozbiljna organizacija ne želi da sebi priušti sličnu situaciju i iz tog razloga je veoma bitno da se prema radnicima odnosi na osnovu njihovih zasluga. To je po meni i osnovna strategija upravljanja ljudima koja se svodi na samo dvije opcije Kazna – Nagrada. Da bi na pravi način primjenili ovakvu strategiju upravljanja ljudima moramo da ih podijelimo u 3 osnovne grupe:

• Dobri radnici („Desne ruke“) – neko ko ima dobre rezultate, na koga se možete osloniti i ko je veoma pouzdan; neko ko će vam pomoći kod upravljanja i popravljanja ostatka radnika
• Nedovoljno dobri radnici – neko ko ima loše rezultate ali vi znate da ima potencijal, želju i volju da se promjeni; to je neko kome je potrebno pravo usmjerenje, mentorstvo i obuka; neko ko bi mogao uz sve to da postane dobar radnik
• Loši radnici – neko ko nema dobre rezultate, neko kome ste davali prilike i šanse ali se nije popravio, neko ko i ne pokazuje želju da se popravi; posebna vrsta loših radnika su oni koji vam svojim ponašanjem i negativističkim stavovima ruše autoritet i negativno utiču na moral ostatka kolektiva

 

Ovo su tri osnovne grupe koje imaju dosta podgrupa. Koje strategije primjenjivati prema kojoj grupi i kako sa njom upravljati:

 

Grupa	Način upravljanja
Dobar	Ovakvim radnicima treba dati vjetar u leđa. Treba prepoznati njihova zalaganja i zbog njih davati pohvale i nagrade. Na njih treba prenjeti određena ovlašćenja. Oni treba da znaju da vi vidite i vrijednujete njihov rad i trud. Iako su dobri treba stalno pratiti i posmatrati i njihov rad
Nedovoljno dobri	Pošto je ovo u većini slučajeva najveća grupa oko nje treba i najviše truda. Potrebno je doći do uzroka loših rezultata. Pružiti svu dodatnu potrebnu obuku. Pružiti mentorstvo i stalnu komunikaciju. Postaviti ciljeve sa rokom završetka. Pratiti napredak i po potrebi modifikovati ciljeve. Osnovni cilj je da što veći broj radnika iz ove grupe pređe u grupu „Dobar“
Loš	Situacija je ovdje većinom veoma jasna i jednostavna. Ukoliko se neko već našao u ovoj grupi, znači da smo mu dali sve šanse, sve alate i svu podršku ali on nije popravio rezultate. Ponekad se desi da taj niko i nije „loš čovjek“. Na žalost, evolucija je nemilosrdna tako da ostaju samo oni koji mogu da prežive. Ovi ljudi treba da odu iz ogranizacije bez daljeg produžavanja agonije

 

Cilj svake organizacije je da ima što više dobrih radnika. Realnost je na žalost da najveći broj radnika imamo u kategoriji „Lošiji“. U toj kategoriji se i dešavaju najveća kretanja ka dole ili gore. Zadatak svakog menadžera je da pokuša da:

1. Sačuva i motiviše sve dobre radnike
2. Usmjeri i da priliku nedovoljno dobrim radnicima
3. Uruči otkaz svim lošim radnicima

Veoma je bitno da se razvrstavanje radnika u ove tri grupe stvarno i desi. Kada to kažem onda mislim na to da menadžer napravi klasifikaciju i da na osnovu nje primjenjuje predložene alate. To klasifikaciju treba redovno ažurirati i pratiti koliko svaki od alata ima uticaja na gore pomenute zadatke. Taktike i alate treba po potrebi modifikovati i prilagođavati datim situacijama ali su oni u osnovi isti.